He-280, Eduard, 1/48, ProfiPACK

Heinkel He-280, EDUARD, ProfiPACK, 1/48
Tekst i fotografije: Miroslav D. Šljivić

Robert Lusser je bio alfa i omega poznatih avio konstrukcija po kojima je bio vrlo poznat i cenjen u nemačkim i evropskim vazduhoplovnim krugovima. Kao glavni asistent Vilija Meseršmita, učestvovao je u stvaranju Me-108 koji je bio prethodnik lovačke ikone Me-109 a za vreme njegovog šefovanja glavnim projektantskim biroom fabrike Meseršmit, nastao je i čuveni razarač Me-110. Tokom svog rada u Henkelu (Heinkel Flugzeugwerke) izuzetno nadareni Robert je vodio glavnu reč i u projektu poput He-219 Uhu (koji je u prvo vreme od strane Reichsluftfahrtministerium-a ocenjen kao suviše komplikovan) dok mu je rad na temi ovog pisanja, He-280, bio posebna poslastica. Skoro u isto vreme, i u Meseršmitu se razvijao program mlaznog dvomotornog lovca Me-262 kao i u Velikoj Britaniji projekat Meteor kod čuvene fabrike Gloster.

He-280 je bio prvi lovac na mlazni pogon koji je došao pred serijsku proizvodnju ali je zbog nekih ličnih sukoba i interesa bio skrajnut u korist Me-262. Henkelov dvomotorni mlaznjak elipsastih krila je imao izbacivo sedište koje je već na prvom prototipu i upotrebljeno prilikom krakse zbog problema u upravljanju. Tom prilikom je probni pilot uspešno iskočio i nakon oporavka sav srećan otvorio šampanjac! Ukupno je izrađeno devet prototipova na kojima su isprobavani mlazni motori HeS 8a i Jumo 004A, dok je po okončanju programa jedan od tih prototipova korišćen kao opitna platforma za aerodinamička ispitivanja pri DFS-u.
Nakon rata, Robert Lusser je poput mnogih nemačkih inženjera svoje uhlebljenje našao kod pobednika pa je aktivno radio na američkom svemirskom programu i u vazduhoplovnoj industriji gde je takođe imao vrlo zapažene rezultate...
Češki EDUARD ne miruje. Reizdanje odlične makete He-280 je stiglo ovog proleća u ProfiPACK izdanju osetno osveženo u odnosu na prvo izdanje iz 1999. a to se ogleda u odličnom fotoecovanom listu sa preko 22 dela u boji (ranije je bio pakovan fotoecovani list sa manje delova koji su bili u boji metala), listu maski na žutom kabuki papiru (ranije je dolazio list maski na vinilu) za točkove i providne delove vetrobrana i poklopca kabine. Dobra stvar u prvom pakovanju je bio već izliveni teg za prednji deo trupa zbog ravnoteže u sklopljenom stanju dok sada tog dela nema. Naravno, to nije nikakav problem jer se rešava vrlo brzo upotrebom priručnih sredstava.
Na poklopcu kutije je odlična ilustracija Katerine Borecke koja je svojim radovima unela pravo osveženje na novija Eduardova pakovanja. U kutiji se nalaze dobro upakovani i zaštićeni ramovi sa preko 90 delova u sivoj boji. Prozirni delovi za kabinu (vetrobran i poklopac) su dati u dve varijante kao otvoreni i zatvoreni i oni su odličnog kvaliteta bez prisutne distorzije ili mehurića. Lično preferiram otvorenu varijantu jer je sam avion sveobuhvatno jednobojan u RLM02 boji pa bi otvorena kabina urađena sa pripadajućim delovima znatno doprinela razbijanju te jednoobraznosti.
Obzirom na istorijsku relevantnost ovog aviona, Eduard nam je ponudio obe tipa motora koji su bili korišćeni tokom opitovanja i razvoja He-280 a to su HeS 8a (u prvoj fazi razvoja) i Jumo004 u kasnijoj fazi. Stajni trap je vrlo jednostavan na pravom avionu a što je Eduard propratio i u delovima ove makete.
Sve tri šeme farbanja su iste ali sa različitim registracijama:
1.He-280 V2, GJ+CA iz marta 1943
2.He-280 V3, GJ+CB iz jula 1942 i
3.He-280 V8, NU+EC iz jula 1943.
Iako su po svojoj definiciji sveobuhvatno obojeni prototipovi u principu dosadni za oko, mislim da tu leži poseban izazov za svakog maketara da „oživi“ takvu maketu te da je učini interesantnom kao eksponat a to može mnogo lakše da uradi studirajući pomenuti crtež Katerine Borecke. Generalno, iako je maketa iz 1999. ona i dalje izgleda vrlo sveže sa svojim lepim panelnim linijama u negativu i sa nesvakidašnjom geometrijom kakvu je imao ovaj vazduhoplov.
Maketu toplo preporučujem.
Zahvaljujem se EDUARD-u na ustupljenom primerku.