Horten Ho-229, Zoukei-Mura, 1/72+1/144

Horten Ho 229
Zoukei-Mura, 1/72 & 1/144 (SWS72-01)
Tekst i fotografije: Dejan Šarenac



Braća Valter i Reimar Horten, dva nemačka pilota, učesnici bitke za Britaniju, visoki članovi Nacionalsocijalističke nemačke radničke partije, povremeno su bili angažovani kao konsultanti pri ispitivanju aviona i jedrilica, međutim sve do samog rata nisu učestvovali u izradi nekog većeg samostalnog projekta.
1943. godine usled promena i pregrupisavanja savezničkih snaga, a u isto vreme i želje Nemačke da rat prebaci na drugi kontinent dolazi do potrebe za stvaranjem sasvim novog aviona, specifične nosivosti, karakteristika i veoma dugog doleta.
Braća Horten, još u periodu 1930. godine eksperimentišu sa do tada nekarakterističnim oblikom letelice, nazvanim „Leteće Krilo“.
Sam aeroprofil i oblik jedrilice u tom momentu dozvolio je braći Horten da nastave svoje istraživanje i da jedrilicu unaprede u avion. Nastaje nešto sasvim novo, do tog momenta apsolutno nepojmljivo kao letelica, nastaje Horten 229 Gotha.
Avion koji je u tom periodu i po nekoliko generacija bio ispred svega što je do tada letelo.
Smatra se za prvu verziju „Nevidljivog aviona“, aviona napravljenog od furniranih ploča i metalne konstrukcije koja je morala ukrotiti dva motora Jumo 004.
Posebnost ovog aviona su bili specificni oblik i aeroprofil, koji su omogućavali minimalno vazdušno trenje sa jedne strane, a sa druge strane perfektnu zaštitu od radarskih sistema koji su bili raspoređeni duž Britanske obale. Zbog velikih brzina za koje se predviđalo da će avion ostvariti, javila se i potreba za jednim od prvih G odela za pilote.
Tužnu sudbinu ovog aviona, a možda veliku sreću za celu Evropu i šire, predstavlja činjenica da se potreba za ovim avionom javila dosta kasno. Do tada sama Nemačka je već počela da trpi bombardovanja, a samim tim se sav razvoj njene avio industrije usporio. Napravljena su svega dva prototipa ovog aviona, od kojih je samo jedan bio u letnom stanju. Isti je i uništen pri pokušaju sletanja, tom prilikom je i pilot izgubio život. Drugi prototip ovog aviona je pronađen 14.04.1945. godine, nedaleko od Frankfurta. Par meseci nakon pronalaženja, isti je bio prebačen u Vašington gde se i danas nalazi u sklopu Smitsonijum muzeja. Sličnost između ovog aviona i čuvenog B2 bombardera ostavljam vama na razmišljanje i istraživanje.
Sa velikom radošću vam mogu reći da je preostali Ho229 sada u fazi rekonstrukcije i to sve na osnovu dokumenata i dnevnika koje su sami konstruktori, braća Horten, ustupili Muzeju pred kraj svojih života 1990. godine.
Kutija koju nam je poslala firma „Zoukei-Mura“ u ovom slučaju dolazi u posebnom Super Wing Series pakovanju u kojem možemo naći dve makete, jedna je u 1/72 razmeri, a druga u 1/144.
Svaki ram sa delovima je spakovan u zasebne plastične kesice, čime se umanjila mogućnost oštećenja samog modela.
Maketa u razmeri 1/144 se sastoji od delova koji su na dva rama, od kojih jedan predstavlja providne delove aviona.
Drugi ram je praktično ceo avion. Nivo detalja koji su pruženi u ovoj razmeri su zaista dobri. Same spojnice između rama i delova makete su veoma tanke, a njihov raspored je urađen na takav način da čak i njihovo nespretno uklanjanje ne može ugroziti detalje aviona u ovoj razmeri. Uz minimalna čišćenja svega par detalja, sam avion se može sklopiti veoma brzo.
Maketa aviona Horten Ho229 u razmeri 1:72 dolazi u 10 ramova od koji je jedan sa staklenim delovima. Ovaj model daje mogućnost sastavljanja skelet i zatvorene verzije. Na samim delovima su detaljno izraženi paneli u različitim dubinama kao i nitne. Dva rama predstavljaju dva motora koji su izuzetno detaljno predstavljeni na ovoj maketi s obzirom na razmeru. Moje skromno mišljenje je da motori ne zahtevaju dodatnu doradu. Enterijer makete je predstavljen detaljno kroz jedan ram, delovi su veoma precizni i mogu se ugrađivati uz minimalno čišćenje. Celokupna podkonstrukcija aviona je predstavljena delovima na dva rama. Nivo detalja koji su prikazani na ovim ramovima je izuzetno dobar, ali zahteva minimalno čišćenje pre same ugradnje na maketu. Biću slobodan da vam preporučim da za ovako nešto koristite alat firme Zoukei-Mura i to držač i scriper, naravno ukoliko vam ovaj alat nije dostupan, za istu namenu možete upotrebiti i oštar skalpel. Ukoliko se odlučite da radite zatvorenu verziju ove makete, vidljive površine su prekrivene panelima i servisnim otvorima koji su veoma detaljno predstavljeni na ovoj maketi. Izostanak nitni na samim krilima je opravdan s obzirom da smo u tekstu već naveli da su krila aviona bila od drveta. Naoružanje na ovom avionu je predstavljeno kroz dva topa, koji su veoma realistično predstaljeni na ramu, na kom se nalaze delovi za skelet verziju. Na osnovu dosadašnjeg iskustva sa Zoukei-Mura maketama mislim da problema sa uklapanjem same makete neće biti ali o svemu tome ću vas obavestiti u mom sledećem javljanju vezanom za ovu maketu u kojem ću predstaviti postupak sklapanja i bojenja. Zahvaljujem se ekipi iz Zoukei-Mure na ukazanom poverenju i časti da vam predstavim ovu maketu.