Euro Model Expo 2018

Euro Model Expo 2018

Tekst i fotografije: Aleksandar Šekularac


Posle višegodišnje apstinencije od organizovanih maketarskih događaja, vaš izveštač se krajem marta ove 2018. odlučio da poseti jedan tako veliki skup. Sama pomisao na okupljanje ovakve vrste može kod nas dugogodišnjih hobi-entuzijasta da izazove emisiju „pozitivnih vibracija“, a naći se u hali na takvoj manifestaciji svakako donosi osećaj čiste radosti, koji je poznat samo deci i onima sa velikim pasijama.
Na poziv jednog vrsnog maketara iz Hamburga, sa kojim sam već duže vreme u kontaktu e-mailom, a koga zahvaljujući ovoj poseti mogu sada nazvati i ličnim prijateljem, našao sam se po prvi put u gradiću Lingenu na jubliarnom desetom EME-u (Euro Model Expo). Sever Nemačke često se povezuje sa stereotipom hladne uzdržanosti, koja u skladu sa klimom, ostavlja srce došljaka bez puno topline i ljubavi. Ovoga puta je taj stereotip ostao potpuno neutemeljen. Zahvaljujući mom drugaru Olafu i ostalim članovima maketarskog kluba iz Hamburga, kao i prijateljskoj organizaciji ove izložbe i ljudima koje sam tamo upoznao, osećao sam se u svakom trenutku veoma prijatno, prihvaćeno i čak komforno, a što je i mene samog iznenadilo. Čak je i predusretljivi i vickasti šef kuhinje i istovremeno vlasnik hotela u kome smo odseli, primetio kako svi u Lingenu imaju osmehe koji prosto zrače, što je po njemu jedan ob jasnih benefita obližnje nuklearne elektrane.
Na ovom mestu moram reći da je moja reportaža  potpuno spontana i neplanirana, te da sam u Lingen otišao sa željom da tamo učestvujem kao izlagač i takmičar, a ne kao potencijalni izveštač, pa su samim tim i fotografije, a i moja vijugava priča ispunjene subjetkivnim osećajem i interesovanjem više nego objetkivnim činjenicama o ovom događaju. Ako vas moj članak ostavi žednim za još informacija, mozete ih potražiti na oficijelnom sajtu, na nemačkom, ili engleskom jeziku: https://euromodelexpo.jimdo.com/
Tokom poslednjih 10 godina EME je izrastao iz relativno malog i nezapaženog privatnog poduhvata, u jednu od najvećih manifestacije ove vrste u Nemačkoj sa značajnim internacionalnim učešćem. Po recima osnivača i organizatora, po imenu Berthold Tacke, EME je od skromnih početaka i puno uloženog truda i novca, poslednjih godina postala profitabilna formula. Evo još jednog interestantog linka sa riznicom raznolikog multi-meidijskog materijala ovog hobi-enuzijaste: https://modellbau360.de/
Dok sam se tog vikenda šetao kroz nepregledni ekosistem maketa - negde sam našao informaciju da je provršina hale bila 8000m2 -  ispunjen klupskim izlagačima, takmičarskim stolovima i mnogobrojnim prodajnim štandovima, pomislio sam kako je subota i nedelja suviše kratka da bi se upilo sve ponuđeno i vredno pažnje. Da parafraziram mnoge koji su to već rekli - uživamo u zlatnom dobu ovog hobija, jer nikada do sada nije postojalo više raznolikosti i finesa, kako među kitovima i maketarskim materijalom, tako i u pokazanim tehnikama i sagrađenim remek-delima na izložbenim i takmičarskim stolovima.
Postoji, naravno,  i tamna strana ove medalje, a i ona je većini već poznata. Maketarstvo postaje hobi sedih glava i sve je manje dece i mladih ljudi koji pokazuju interes za ovu aktivnost, a to je i u Lingenu bilo prilčno očigledno. Vaš izveštač je tako, sa svojih 46 leta, bio prozvan „mladunčetom“ među članovima kluba iz Hamburga. Dok te sede glave još imaju malo novca i dovoljno mesta u podrumima, ormarima i tavanima, biće i ponude novih maketa i obilatog maketarskog pribora, ali kada se to promeni bojim se da će brzo zamreti industrija koja nas danas snabdeva svim mogućim i nemogućim sitnicama za hobi. Nemam magično rešenje za ovaj problem i nisam želeo da kvarim raspoloženje, ali ponekad se vredi odmaći malo unazad i sagledati stvari iz šire perspektive. Ako ništa drugo, uživajte zato u ovom trenutku i ako budete to dovoljno dobro radili možda će vam poći za rukom da  uverite još nekog da proba, a time i produžiti ovo naše vreme pod suncem...
Maketarska takmičenja nisu toliko proširena u Nemačkoj, već preovlađuju izložbe maketa na kojima klubovi i pojedinci prikazuju svoje radove jedni drugima i prisutnoj publici. Meni lično, koji sam potekao iz takmičarskog sveta maketarstva, takvi izložbeni skupovi deluju pomalo letargično i samo podstiču misli iz prethodnog pasusa, pa sam zato radosno prihvatio ideju da EME organizuje i svoje takmičenje. Kao nezavisan i privatno organizovan događaj, van strukture IPMS-a, takmičarski deo je takođe definisao svoja nezavisna pravila. Na oficijelnom sajtu, za koga sam link već naveo, možete pročitati sve o pravilima ovog takmičenja, a takođe naći i listu pobednika po svim kategorijama. Ako ste pri tomr pažljivi, primetićete kako neke kategorije imaju višestruke zlatne medalje, dok neke druge uopšte nemaju pobednike, pa čak ni drugoplasirane! Dakle, žiri je imao slobodu da odluči ima li u nekoj kategoriji materijala za dodelu medalja, ili ne. Ovakva politika ostavlja je još više mesta nego obično za nesuglasice i oprečna mišljenja, pa je na kraju bilo dosta podignutih obrva i prašine.. Da li je i jedno maketarsko takmičenje kompletno bez ovakvih kontraverzi?
Jedno je sigurno, broj i kvalitet izloženih radova kako na takmičenju, tako i na izložbenom delu bio je veoma visok – nadam se da to i ove izabrane fotografije nedvosmisleno pokazuju. Nisam puno kategorisao šta sam fotografisao; jedini kriterijum mi je bio da mi se maketa svidi. Sigurno je da sam mnogo toga i propustio. Na ovakvom događaju čovek je zaista preplavljen informacijama sa svih strana i da bi mogao da posveti pažnju stvarima koje ga najviše zanimaju, mora već na početku da odluči da izvesne aspekte svesno i zanemari.
Na poslednjim fotografijama  su dva moja takmičarska veterana koja su i ovaj put uspeli da dovoljno šarmiraju žiri, te da osvoje jedno zlato i jednu bronzu. Gostujući klub iz Belgije, KMK, tzv. „Blue Shirts“, koji su po mom skromnom mišljenju imali jedan od najboljih izlozbenih programa, dodelili su i svoju specijalnu medalju maketi koja je privukla njihovu pažnju; ovog puta je to bio baš ovaj japanski F-15 pri strmom poletanju, koga sam napravio pre više od 10 godina.
Medalje su lepe, ali, na kraju nisu toliko važne; nova poznanstva, inspiracija i motivacija koje čovek ponese sa događaja poput EME su zaista vredne. Nadam se da sam uspeo da vam prenesem barem deo te atmosfere i podstaknem vas da u što većem broju učestvujete na sličnim manifestacijama koje su vam dostupne. Naj taj način promovišemo hobi na najbolji način i istovremeno učestvujemo na događajima koji su po svojoj prirodi jednistveni i koji i nama i drugima mogu pomoći da postanemo još bolji u ovome što radimo i što nam čini zadovoljstvo.